Montessori pedagogija

Montessori pedagogija temelji se na znanstvenom promatranju spontanog učenja djece, na poticanju vlastitog djelovanja djeteta i njegove samostalnosti te na poštivanju djetetove osobnosti.
U središtu Montessori pedagogije je dijete. Ona na dijete gleda kao cjelovito biće te ga poštuje u njegovoj cjelovitosti (HOLISTIČKI PRISTUP).

Maria Montessori svoju je metodu oblikovala na temelju promatranja djece u različitim stadijima razvoja te u dodiru s djecom iz različitih kultura. Uočila je karakteristike koje su uobičajne za svu djecu te ih nazvala univerzalnim karakteristikama djetinjstva. One su sljedeće:

· sva djeca imaju upijajući um

· sva djeca prolaze kroz razdoblja posebne osjetljivosti

· sva djeca žele učiti

· sva djeca prolaze kroz nekoliko faza razvoja

· sva djeca žele biti neovisna

Najvažniji element Montessori pedagogije je prikladno pripremljena okolina s posebnim Montessori razvojnim didaktičkim priborom i poseban društveni okvir koji nudi Montessori odgojitelj, odnosno Montessori učitelj.
Postavka pedagogije je da sva djeca imaju urođenu motivaciju za učenje. Učenje počinje od rođenja te se temelji procesa kako dijete uči postavljaju vrlo rano u životu. Sva djeca uče aktivno sudjelujući, pokušavajući učiniti nešto sama, osobito se koristeći rukama. Moto Montessori pedagogije je Pomozi mi da učinim sam! Odrasli moraju pomoći djetetu, ali na takav način da dijete može samostalno djelovati i raditi nešto stvarno u svijetu.

Britton, L. (2000). Montessori: Učenje kroz igru
Phillips, S. (2003). Priprema za život: Odgoj neovisnosti i odgovornosti.

Nije moguće utjecati na neko ljudsko biće jednom kada je odrastao čovjek, njime se mora pozabaviti mnogo ranije. Onaj tko želi da pred sobom jednog dana vidi čovjeka, mora se prije toga pozabaviti djetetom. Razdvajati različite životne faze potpuno je besmisleno.